Intervju: Goran Kelečić, predavač Power Voice programa

Intervju je originalno objavljen na portalu Inoptimum

Komunikacijske vještine su presudan čimbenik za uspjeh u današnje vrijeme. Budući da je potrebno svega 30 sekundi da se stvori dojam o nekome, te svega 2-3 minute da se formira čvrsto mišljenje o osobi, postavlja se pitanje kako se postaviti u takvim situacijama te kako upravljati takvim procesom? Za dodatne informacije obratili smo se predavaču prezentacijskih vještina i javnog nastupa Goranu Kelečiću, koji u Zagrebu održava seminare na ovu temu.

FOKUS JE NA PRAKSI

Prema Vašem mišljenju i iskustvu kao predavača, koliko su prezentacijske vještine bitne u svakodnevnom životu?
-Te su vještine iznimno bitne i postaju sve bitnije. Za svakog od nas je neophodno da kvalitetno izrazimo svoje znanje, misli, stavove ili emocije pred grupama ljudi. Poznavanje zakonitosti javnog nastupa je nešto što može biti od iznimne pomoći pri tome. Svi smo svjesni toga da se kvaliteta našeg rada često u dobrom dijelu procjenjuje na osnovu toga kako smo to prezentirali i tome što naša publika misli o nama. Ako želimo utjecati na ljude i potaknuti ih na bilo kakvu akciju, moramo moći dobro prezentirati ono što zastupamo.

Po čemu se Power Voice program razlikuje od ostalih programa prezentacijskih vještina i javnog nastupa?
-Vjerujem da je najveća razlika u metodologiji koja kroz individualni pristup s puno prakse omogućuje svakom polazniku da prepozna i razvije vlastiti stil nastupa. Identitet predavača koji se na seminaru gradi mora biti zasnovan na samom polazniku, njegovim karakternim osobinama, stilu komunikacije, njegovoj motivaciji i mogućnostima, nikako na općenitim pretpostavkama o tome kako bi se „moralo“ predavati. Poticanje i poštivanje vlastite individualnosti su za svaku osobu ključni u razvoju zdravog identiteta predavača. Jedan od osnovnih preduvjeta individualnog pristupa su male grupe polaznika i to je još jedan element koji bitno povećava kvalitetu seminara. Jedna dvodnevna grupa ima najviše šest polaznika. Spomenuo bih i odličan teoretski dio koji je koncipiran iz mnogo kvalitetnih izvora informacija.

Možete li reći nešto više o tome kako je koncipiran program seminara?
-Seminar se dotiče glavnih tema čije je svladavanje nužno za dobar javni nastup – savladavanje straha, organizacija sadržaja predavanja, ljudska percepcija, komunikacija s publikom, prvi dojam, neverbalna komunikacija i vizualna pomagala. Svaka od tih tema sastoji se od teoretskog i praktičnog dijela. Teoretski dio je tu da bi se uspješno savladalo ono što je meni najbitnije - praktični dio.

Zašto stavljate toliki naglasak na praksu na seminaru? Jeste li na temelju dosadašnjeg kadra kojeg ste obučavali uvidjeli korist toga i u kojoj mjeri?
-Svaki polaznik koji dolazi na seminar želi napraviti vidljivu promjenu, želi pred grupom ljudi ostaviti drugačiji i bolji dojam. Promjenu će ostvariti ako uspije tijekom seminara evoluirati svoj stav, svoje pokrete, svoj glas, kontakt s publikom i emociju s kojom predaje. Takvu promjenu je moguće ostvariti samo i jedino u „realnim“ uvjetima. Kroz seminar se težina vježbi postupno povećava, a svakom se polazniku ukazuje kojim elementima treba posvetiti više pažnje. Tu je od velike pomoći snimanje izlaganja kamerom jer tek kad se vidimo na ekranu i čujemo što pričamo možemo objektivno procijeniti je li to osoba kakva želimo biti i što želimo promijeniti.
Javni nastup volim usporediti s vožnjom automobila. Svi se sjećamo kako smo se osjećali tijekom svojih prvih sati na cesti, a kako se osjećamo u automobilu nakon nekoliko godina kontinuirane prakse. U početku smo se cijelo vrijeme pitali– gdje je gas, gdje je kočnica, gdje je koja brzina, koja su prometna pravila, tko ima prednost. S praksom se svjesni um prestaje baviti tim stvarima. To postaje dio nesvjesnog znanja uma i tijela.

Gdje se znanja stečena na seminaru mogu primijeniti te kojim skupinama ljudi je prikladan seminar?
-Seminar je prikladan za svaku osobu koja želi poboljšati svoje umijeće komuniciranja s grupama ljudi i širiti svoje znanje i ideje. Poslovni ljudi, studenti, profesori, prodavači, glazbenici - to su samo neke od profesija iz kojih dolaze polaznici seminara.

VJEŽBA, VJEŽBA I SAMO VJEŽBA

Na seminaru analizirate izlaganja najboljih svjetskih govornika. Iz kojeg razloga to činite?
-Ljudi me često pitaju tko je moj idol u svijetu javnog nastupa i prezentiranja. Idola nemam niti mislim da bi ih itko trebao imati ako želi razviti svoj individualni stil. U svakom slučaju, mnogo je predavača utjecalo na moja razmišljanja, ali i na način predavana i ophođenja s publikom. Tu bih naveo tri osobe čije snimke često analiziram na seminaru: Tony Robbins, Carly Fiorina i Richard Bandler. Kada gledate te predavače, jedina sličnost koju ćete vidjeti je ta da vrlo efektivno prenose informacije na publiku. Stilovi su im apsolutno različiti. Ponekad znamo da nešto možemo izvesti bolje, a ne znamo točno definirati na koji način to postići i kako bi to zapravo trebalo izgledati. Svjesno modeliranje osoba s nekoliko tisuća sati predavanja iza sebe može nam pomoći u razvoju našeg osobnog stila predavanja. Naravno, ovdje ne govorim o kopiranju. Svaki iskusni predavač ima svoj potpuno izgrađeni stil i karizmu čije bi kopiranje u najmanju ruku izgledalo smiješno. Tu je riječ o prepoznavanju mogućnosti unutar nas samih, mogućnosti koje su druge osobe u sebi pronašle te ih izražavaju u punoj mjeri.

Koje je Vaše mišljenje o javnim nastupima hrvatskih političara? Ima li tu svijetlih primjera?
-Od velike većine naših političara više se može naučiti kako se neke stvari ne bi trebale raditi. :) Naravno, ne ulazim u to što se priča, mene zanima kako se nešto priča. Dio političara koji ima dobre govorničke vještine zanemaruje ono što je u javnom nastupu još bitnije – autentičnost i iskrenost. Dobra je stvar da se kod nekolicine napredak vidi iz godine u godinu i to je rezultat svjesnog rada na ovim vještinama. Od hrvatskih političara kao svijetli primjer autentične osobe s izvrsnim prezentacijskim vještinama izdvojio bih Vladu Gotovca.

Opće je poznato da je strah od javnog nastupa jako moćan strah. Dolaze li Vam na seminar ljudi koji imaju problema sa strahom od javnog nastupa? Čega se zapravo ljudi boje?
-Rekao bih da je to, svjesno ili nesvjesno, jedan od najčešćih motiva. Polaznike svaki put pitam čega se zapravo boje, koje im se misli javljaju, što osjećaju u tijelu. Odgovora ima zaista puno. "Bojim se da ću ispasti glup", "Svi će mi se smijati", "Očekuje me totalni fijasko", "Izgubit ću posao", "Pozlit će mi" samo su neki od njih. Naravno, svakome je njegov strah najveći i najstrašniji. Po onome što sam vidio, korijen velike većine tih strahova je nesvjesni strah od izdvajanja iz grupe, strah koji nam govori da nam je bez podrške grupe ugrožena egzistencija.

Uspiju li ljudi savladati strah tijekom seminara? Kako im Vi pomažete u tome, a kako si oni sami pomognu?
-Tijekom seminara dosta se radi na tehnikama pripreme za javni nastup kroz koje učimo što treba napraviti da bi se strah smanjio. Sam koncept seminara i vježbi je konstruiran da ga neutralizira. Strah pred javni nastup je prirodna stvar i za većinu ljudi iluzorno je očekivati da će do kraja nestati u samo dva dana, ali ga se svakako može smanjiti na jednu razumnu mjeru koje ne opstruira samo izvođenje prezentacije. Strah potpuno nestaje tek kroz puno iskustva i puno "utakmica u nogama". Svaki je polaznik do sada ostvario vidljivi napredak. Krećemo se malim koracima prema naprijed – moj je posao da stvorim ugodnu i poticajnu okolinu za učenje, ali i da polazniku pri svakoj sljedećoj vježbi dam novi i veći izazov te kvalitetan feedback na kraju vježbe na osnovu kojeg može napredovati. Počinjemo od najjednostavnijih stvari, a često na kraju drugog dana polaznici sami budu šokirani kada osjete za što su zaista sposobni. Ponekad se dogodi da na seminar dođe polaznik koji vjeruje da će neangažiranim prisustvom u dva dana postati izvrsni predavač, bez ikakvog preuzimanja odgovornosti za promjenu. Fokusiran sam na to da svakom polazniku dam prostor i poticaj da se izrazi i neutralizira strah, ali preduvjet za napredak su jaka motivacija polaznika i želja za radom. Upravo o tome najviše ovisi individualni napredak.

Imate li nešto za poručiti ljudima koji bi željeli savladati taj strah i naučiti nešto više o vještinama javnog nastupa?
-Mnogi su mi polaznici pričali koliko im je dugo trebalo da se odluče na seminar zbog straha koji su osjećali. Rekao bih da je prvi korak uvijek najteži, ali svi znamo da hrabrost nije odsustvo straha, hrabrost je djelovanje unatoč strahu. Bez tog prvog koraka ostajemo na mjestu.

Što je potrebno učiniti da se postane izvrstan prezentator i predavač? Prema Vašem mišljenju, što je ključ uspjeha?
-Ključ za uspjeh? Ima ih nekoliko. Prvi je motivacija. Tek s jakom motivacijom i jakom željom za promjenom, kretanje prema naprijed postaje moguće. Drugi korak je definicija. Što za mene znači izvrstan prezentator i predavač? Što želim mijenjati? Kada pogledam svoje predavanje iz pozicije publike, kakvog čovjeka želim vidjeti? Treći korak je praksa. Savjetovao bih svima da rade što više prezentacija, govora i predavanja. Ta su iskustva, bila ona dobra ili loša, neophodan korak u razvoju.